|
Kao što sam spomenuo prije, potpisat ću zahtjev za raspisivanje referenduma.
No svjestan sam da time izabirem samo manje zlo (ako se skupi 450.000 i ako
onda na referendumu više od 50% ljudi tako glasa...).
Naime, treba biti realan i zamijetiti nekolicinu stvari koje bodu u oči.
Jedna je da su najglasniji u svemu ovome sindikati zaposlenih u javnim i državnim službama.
Tu spadaju, znači, i oni koji su zaduženi za provođenje ZOR-a.
Pa da vas pitam: kako to da u MTČ-u, koji je nedavno otišao u stečaj, doprinosi,
socijalno i mirovinsko godinama nisu uplaćivani radnicama i radnicima te firme?
Koji kurac ste radili dragi zaposlenici zaduženi za provođenje zakona? I sad pričate o
svojim stečenim pravima koja ne date, ali mirno sjedite dok ljudi koji pune proračun
bivaju sjebani i čije egzistencije bivaju upropaštene.
Gdje su, isto tako, inspektori pred čijim su nosem ljudi u Pevcu stajali po 12-13 sati
za kasom na -2ş C? Istina, najebao je onaj glupan koji je na posao dolazio u Ferrariju
(ajme idiota!!!), ali većina koja bere pinku pametno šuti, vozi auto srednje klase, ali
dobrano uživa u plodovima svog malog obrta ispod pulta: vi meni kovertu, ja šutim...
I sad se mi svi borimo da on dobije božićnicu, regres i poklon za dijete.
Što mislite, gdje će ljetovati švelja koja je radila u MTČ-u?
I što će za Božić staviti djetetu pod bor?
Moramo uz to spomenuti jednu bitnu činjenicu, a to je ona koju na jedan demagoški način
koriste sindikalci: učiteljice i učitelji, medicinske sestre i liječnice te liječnici su dio ove priče.
Pa ajmo biti realni i reći da su oni definitivno potplaćeni i potcijenjeni. I da stvarno nisu zaslužili
da im se uzima. Velika većina njih pošteno radi svoj posao i zaslužili su više.
Međutim, iznad njih, u istoj toj priči, postoje tisuće ljudi u ministarstvima, nekakvim agencijama,
uredima za ovo i ono – koji zapravo ne bi trebali biti tamo. Ma budimo iskreni, dobar dio njih su posao
su doslovno dobili po babi i stričevima, po partijskoj knjižici, razno raznim barba Lukama i
po sličnim nepotističkim principima. A da bi se plaćalo njih, mora se negdje uzeti – pa se tako
smanjuje ono što ide za učiteljice i učitelje, liječnice i liječnike, medicinske sestre i tehničare, itd.

Već sam u prijašnjim postovim spominjao podatak da Velika Britanija u svom javno-državnom
sektoru zapošljava oko 500 tisuća ljudi – na populaciju od cca. 60 milijuna.
U Hrvatskoj taj broj je oko 240 tisuća zaposlenih na 4,5 milijuna.
Razliku u BDP-u, produktivnosti, itd. ne znam, ali čini mi se da ide u korist VB.
Čak i da u obzir uzmemo različitost sustava, što je previše je previše.
Ne zaboravimo pri tome i umirovljenike, pogotovo one koji su svoj staž krvavo odradili,
koji su desetljećima hrmbali gradeći „bolje sutra“ i kojima se govori da danas „nema novaca“.
Vozimo se cestama koje su gradili, idemo u bolnice koje su doprinosima oni plaćali, ovi vladajući (HDZ)
su uspjeli uništiti industriju koju su oni izgradili – i sad za njih NEMA?
Sad dobivaju penziju od 1.800 kuna?!
Ah, da, treba platiti barbine ljubimce, partijske poslušnike, njihove muževe i supruge...
pa nije ostalo puno za radni narod.

Tako da kada potpisujete ovaj zahtjev za referendum, samo da znate da se borite i za
barba Lukine mezimce, partijske dupelisce i ostale birokratske pijavice koje žive na račun
svih nas, da se borite i za njihove regrese, božićnice i ostala „stečena prava“.
A postoji i još jedna dimenzija ove epske svesindikalne akcije, a to je podjela na „zaposlene“
i „nezaposlene“. I dok gore spomenuti paraziti uživaju u svom statusu, mnogi pošteni i radišni
ljudi ne mogu dobiti posao. I oni hrane gladna usta maloljetne čeljadi, kupuju preskupe školske
knjige, a još i roditeljima penzionerima bi trebali pomagati...
To vam gospoda sindikalci ne govore – nije im u interesu.
Zamislite da se broj zaposlenih u famoznim državnim i javnim službama
smanji za 30%: manje ljudi, manji utjecaj, manje članarine...
Eto, samo da znate da slika nije crno bijela.
Aha, a privatni sektor? Ma ne serite, i ovako i onako vas boli kurac za to - vidi
se po dosadašnjem djelovanju.
|